nedjelja, 25. rujna 2016.

Postat ću tata



Jednog kišnog jesenskog poslijepodneva prije skoro 32 godine, prvi put sam ugledao svijet.. Tog dana sam postao sin, brat, unuk, nećak, bratić...

Mnogo godina kasnije postao sam dečko, muž...

Uskoro ću postati nešto što dosad nisam bio i nešto što nisam niti mogao zamisliti da ću postati, nešto što ne ovisi o meni... Prvi put postajem nešto, rođenjem drugog bića... Postajem tata...

Oduvijek sam razmišljao kako ću kad odrastem imati djecu, imati obitelj... 

Nakon što sam svoj život ispunio neizmjernom srećom i bogatstvom pronalaskom svoje druge polovice, puzzle koja je uvijek nedostajala, došlo je vrijeme da proširimo svoje malo carstvo...

Budući da stvari nisu išle kako smo planirali, pokušali smo uz liječničku pomoć proširiti svoje carstvo, ali nije bilo suđeno u tom trenutku... Zajedno smo odlučili prihvatiti istinu i sudbinu da ćemo u našem carstvu postojati samo nas dvoje...

Nemojte me krivo shvatiti, nije niti to loše, dapače, kad nakon 18 godina potrage, nađeš drugi dio sebe, naravno da smo svaki trenutak željeli posvetiti jedno drugome, živimo život ispunjen smijehom, veseljem, ljubavi... Živimo život ispunjen, kao da nas je u carstvu puno više nego samo nas dvoje...  Pomirio sam se sa sudbinom da nećemo imati djece... 

U međuvremenu sam postao ujak i nekako sam kroz svoje nećake osjetio bar malo dječje radosti koja je nedostajala...


27. svibnja.. Dan je počeo kao i svaki drugi, ustajanje rano ujutro, par minuta razgovor o planovima za današnji dan, pozdrav na odlasku iz kuće, ja na posao, draga kod ginekologa...

10:37.. trenutak koji će mi promijeniti život zauvijek... stiže poruka na Viberu, koju još zbog posla i ne stignem odmah pročitati, zatim stiže sljedeća poruka... SMS...“Pogledaj na Viber“...

Uzimam mobitel i čitam riječi: „Postat ćeš tata!“...

Na trenutak nevjerica, možda sam uzeo kolegin mobitel, nije... moj je... čitam te riječi nekoliko puta u sebi, gledam poruku iznad, slika... mala crno-bijela slika... naprežem se da raspoznam što je na slici... vidim malu točkicu i dvije strelice koje pokazuju...život...

Sjedim na stolici, gubim dah, riječi ne izlaze iz mene, ruke drhte, dajem kolegi do sebe da pogleda mobitel, gleda.. čestita mi... ja ne čujem...

Na trenutak zatvaram oči i u glavi ponavljam riječi: „Postat ćeš tata!“... U tom trenutku na lice mi izlazi najiskreniji osmijeh ikad, osmijeh koji će od tada postati moja svakodnevica... Osjećaj sreće koji se zarazno širi cijelim mojim bićem...


Od tog dana kao da sam dobio injekciju odgovornosti... U glavi mi se javljaju različite ideje, planovi... Odjednom više o svemu što sam dosad razmišljao više nije bitno, odjednom razmišljam za troje... 

Postajem nešto što niti sam nisam bio svjestan da mogu biti... Upoznajem novog sebe... Provodim dane i noći uz svoju dragu, podržavam ju... tješim ju... postao sam ne samo rame za plakanje nego i stijena na koju se može osloniti i lokomotiva koja ju vuče naprijed da izdrži...

Uz posao koji radim, preuzeo sam sve kućanske poslove, obaveze na sebe, vozim ju na svaki pregled, pretragu... Prilagođavam i organiziram svoj dan da sve stignem... i uspijevamo...


Nakon 14 godina podstanarstva i seljenja po različitim stanovima, odlučio sam kupiti vlastiti stan, došlo je vrijeme da se skrasimo u svoje vlastito gnijezdo i sačekamo dolazak naše ptičice... Želim da od prvog dana, dijete dođe u sređenu i stabilnu obitelj... Zato mi nije teško pregledavati oglase, trčati po bankama, kod bilježnika, gruntovnica... Uspjeli smo, za nekoliko dana ulazimo u svoj stan, u svoj mali raj...

Od prvog trenutka, želim prisustvovati dolasku našeg anđela na ovaj svijet, želim zaplakati od sreće kad anđeo zaplače prvi put... Zato sam nas upisao na trudnički tečaj u Petrovu bolnicu i iako mi je nakon posla naporno trčati u Petrovu na tečaj, uspijevam jer znam da nizašto na svijetu ne želim propustiti taj trenutak... Želim sa dragom podijeliti taj trenutak sreće, jer vjerujem da nema većeg...

Otpočetka sam počeo pratiti razne forume na temu trudnoće, beba, majčinstva, očinstva...

Razgovaram sa kolegama, kolegicama, prijateljima, prijateljicama.. o njihovim iskustvima, želim se informirati, želim se pripremiti... Zahvalan sam svakome od njih na svakom savjetu, podijeljenom iskustvu...

Odjednom više me ne zanimaju novi mobiteli, satovi, parfemi... to su sad zamijenili kolica, krevetići, komode, tutice, čarapice, gazice...


Kako vrijeme prolazi, mijenjam se, postajem drugačiji, upoznajem samog sebe... Postajem zaštitnik svoje obitelji...proširujem svoj zagrljaj...

Postati ću tata...!

Hoću li postati otac, vrijeme će pokazati...

subota, 24. rujna 2016.

Ovo ili ono tag

Draga Petra s bloga Organizirajte se (koji obavezno morate posjetiti) tagirala me za ovaj zanimljiv tag <3  Pitanja su podijeljena u 6 kategorija, a svaka ima 5 pitanja.



ORGANIZACIJA

Novogodišnji ciljevi: da ili ne?
Novogodišnji baš ne jer je iskustvo pokazalo da ih se ne držim dulje od tjedan-dva, ali dnevni i tjedni svakako.

Zapisujete li zadatke koje morate obaviti ili ih pamtite?
Zapisujem. I to što zapišem zaboravim gdje sam zapisala jer popis obično stavim na neko frekventno mjesto za taj dan pa se na tom mjestu nagomila još hrpa stvari :P

Digitalni ili papirnati planer?
Papirnati planer, ali, ali... zapravo sve zapisujem na papiriće jer funkcioniram tako da kada ispunim neku obavezu to prekrižim, a kad obavim sve obaveze papirić bacim i iako sam pokušala ne mogu se prisiliti imati lijepi planer i onda kidati stranice, a da ostavim stranice sa ispunjenim obavezama no, no, prevelik control freak.
Čuvate li stvari koje ne koristite jer smatrate da će vam jednog dana zatrebati ili ih se nemilosrdno "rješavate"?
Dok sam živjela kod roditelja bila sam pravi hrčak iliti skupljala sam sve i svašta, ali otkako sam podstanar postala sam pravi minimalist i jako malo toga čuvam. Seljakanje bespotrebnih stvari je totalno besmisleno. Najgore kada ti nešto nedostaje u novome stanu npr. komad namještaja i to moraš kupiti, a kada se preseliš u sljedeći stan imaš to svoje i tuđe. Tako da sam namještaj neko vrijeme i čuvala kod roditelja, ali i to sam s vremenom prestala i poklonila.
Za početak razmislim pri kupnji da li mi to stvarno treba i dugoročno što ću s time i ako prođe taj test i kupim to obično i zadržim dok god je funkcionalno. Problem su neželjeni pokloni, njih poklonim dalje (ne u obliku poklona već - evo ti, meni je višak) ili prodam jer mislim da je darivatelju bila namjera da imam neku korist od poklona pa sad da li je funkcionalna ili novčana svejedno je :D A i općenito za sve stvari koje s vremenom prestanem upotrebljavati čim se rodi u glavi opcija to mi više ne treba poklonim ili bacim.

Neorganizirani ormar ili neorganizirana kuhinja?
Neorganiziran ormar nikako ne podnosim, tako da neorganizirana kuhinja ipak može nekako proći.

UREĐENJE DOMA

Minimalizam ili maksimalizam?
Više sam za minimalizam, ali nikako ne bih išla u krajnost jer domu su potrebne dekoracije i boje.

Gotov namještaj iz trgovine ili onaj po mjeri?
Gotov namještaj jer sumnjam da bi itko mogao moje ideje prenijeti u stvarnost, možda više radi mene koja loše opisujem... ali najdraže mi je kad vidim već gotov proizvod i znam da li mi odgovara ili ne, ili mu možda nešto nedostaje pa tražim dalje dok ne pronađem ono što sam zamislila.

DIY ili kupovne dekoracije?
Kupovne dekoracije iz dva razloga. Prvi - nemam viška materijala od kojeg bih mogla nešto napraviti (npr. ako uzmem zdjelu za dekoraciju, onda će mi nedostajati za voće lol) tako da bih sav materijal morala kupiti (što ispadne vjerojatno i skuplje nego gotova kupovna dekoracija) i drugi - pitanje je da li bi mi na kraju ispalo kako sam zamislila... a gotov proizvod samo čeka u svom savršenstvu da ga uzmem s police trgovine hahaha

Dekoriranje zidova - citati/ukrasi ili umjetničke slike?
Citati i ukrasi.

Jysk ili Emmezeta?
Emmezeta jer ima veći izbor i kvalitetnije stvari.

ČIŠĆENJE

Čistite li prema rasporedu ili kad imate volje?
Imam neki raspored u glavi kojeg preskočim kada nemam volje. Svodi se na to da, pošto sam kod kuće, svako jutro kad se ustanem počistim sav vidljiv nered - operem posuđe (jer nemam volje nakon svakog objeda), obrišem prašinu, pospremim eventualno neku odjeću i stvari koje nisu na svom mjestu, operem školjku i umivaonik te stavim prati odjeću. Ja to nazivam da sredim stan da u njega mogu doći gosti, a da mi ne bude bed hahaha Ako primijetim da je nešto prljavo onda i to očistim tijekom tog svakodnevnog jutarnjeg čišćenja (npr. operem prozor, pometem balkon, usisam) tako da zapravo nikada ne radim neko generalno, dubinsko čišćenje svega i svačega odjednom. Ovako mi je rutina i uopće me ne umori.

Kupovna ili domaća sredstva za čišćenje?
Kupovna jer se nažalost pokazalo da domaća nisu tako efikasna kao kupovna. Barem za moj pojam čistoće.

Nepospremljen krevet ili neoprano posuđe u sudoperu?
Nepospremljen krevet je manje-više uobičajeno stanje kod mene jer se tijekom dana svako malo legnem i pokrijem pa nema smisla da ga pospremam.
Brisanje prašine ili usisavanje?
Obično jedno ide s drugim, ali mi je usisavanje draže.

Pranje prozora ili čišćenje pećnice?
Pranje prozora jer moram se složiti s Petrom - čišćenje pećnice je najgori kućanski posao.

KUHANJE/HRANA/PIĆE
Planirate li meni ili skuhate ono što vam se jede u tom trenutku?
Planiram ručkove tako da unaprijed na tjednoj bazi kupujem potrebne sastojke. Isto tako i druge stvari npr. tjednu količinu jogurta, voća i slično. Ali nije to striktno da baš točno znamo u ponedjeljak jedemo npr. tjesteninu pa ako nas nije volja to jesti da to ipak kuham već onako otprilike.
Iako otkad sam trudna sve ovo pada u vodu jer nešto što danas obožavam jesti sutra mi se smuči i to ne mogu ni pomirisati, tako da sada jedem što mi se jede u određenom trenutku i šoping obavljam u manjoj količini, ali svakodnevno.

Idete li u trgovinu s popisom namirnica ili kupujete "po sjećanju"?
Prilikom tjednog šopinga obavezno s popisom da se nešto ne zaboravi, a svakodnevno po osjećaju (što mi se svidi u trgovini). 
Meso ili riba?
Meso. Volim i ribu, dapače obožavam srdele, oradu, brancin i lignje, ali se od toga ništa ne najedem.

Slano ili slatko?
Slatko, slatko i samo slatko.

Voda ili sok?
Voda. Limunada. Cedevita. Ponekad đus od naranče, što kiseliji.

MODA

Posebna prostorija s mnoštvom odjeće ili manji ormar s probranim komadima?
Ormar s probranim komadima jer se trudim imati što manje odjeće, isključivo ono što nosim. Ne čuvam ništa za određene trenutke, npr. svadbe ili kad smršavim.

Hlače ili suknja/haljina
Hlače, i to traperice. :D

Balerinke/tenisice ili štikle?
Balerinke, tenisice, gležnjače, čizme. Štikle jednostavno se ne uklapaju u moj imidž. A općenito sam od visokih peti, platformi i sl. odustala nakon što sam slomila gležanj... jednostavno sam se previše bojala boli ako bi slučajno skrenula nogu.

Ogrlica ili narukvica?
Ako baš moram birati onda ogrlice jer mi manje smetaju od narukvica, ali općenito ne volim nositi nakit.

Znate li što imate u torbi ili bi vas njezin sadržaj mogao iznenaditi?
Točno znam što mi je u torbi.


 
PUTOVANJA

Jednodnevni izleti ili duga putovanja?
Jednodnevni izleti ili kratka vikend putovanja. Sve više od toga mi je previše.
Strane ili domaće destinacije?
Domaće.

Kofer ili sportska torba?
Sportska torba jer ja ili ne znam spakirati kofer ili jednostavno mi u njega ništa ne stane. Najgore kad sve lijepo složim pa se sve razbaca kada se kofer postavi na kotačiće. Za vikende kod mojih tako nosim sportsku torbu, a kada "selim" u hotel kofer jer nema te sportske torbe u koju bi stalo pola stana koje nosim sa sobom.

Putujete li "lagano" ili ste skloni pretrpavanju torbe/kofera?
Uzimam samo ono što mi treba, ali je toga puno. Napisala sam neki post o tome.

Planirate li detalje putovanja ili više uživate u spontanosti?
Čim odlučim negdje putovati, skačem na internet i tražim zanimljivosti odnosno must see stvari. Čisto da se ne dogodi da negdje dođem i ne znam što treba gledati (dogodilo se). Ali niti zapisujem, niti govorim dragome o tome dok ne dođemo tamo. U biti spontano gledamo što ima i onda se ja kao sjetim kako ima tamo još to i to :D



Tagiram:


Nadam se da vam se dopao tag i da su vam pitanja i prije svega moji odgovori bili zanimljivi.  Tako da ako želite slobodno odgovorite na sve ili pojedina pitanja u komentarima.
Baš me zanima ako imamo što zajedničkoga :D


ponedjeljak, 19. rujna 2016.

What to expect when you're expecting #4/1

Trudnički tečaj (naše iskustvo)


Da će tata prisustvovati porođaju to se znalo oduvijek, još kada mala mrvica nije bila ni u planu planova :D Mislim da najbolje o toj temi govori post koji je moj dragi napisao na jednom forumu.


Na trudnički tečaj odlučili smo se ne samo jer je uvjet za prisustvovanje partnera na porodu već i iz želje da naučimo čim više toga kad već imamo priliku. Zato neki dvodnevni tečajevi po Domovima zdravlja nisu dolazili u obzir. Surfajući internetom došla sam do spoznaje da je najopširniji tečaj u Petrovoj. Pošto sam silom prilika završila na njihovo hitnom prijemu u 7. tj. trudnoće i koliko god je to bilo traumatično iskustvo (koje je završilo u redu), osoblje i njihov odnos prema meni je bio za poželjeti. Puni su razumijevanja i strpljenja, voljni sve objasniti i prije svega ponašaju se prema trudnici kao prema osobi a ne kao broju. Dakle, dileme nije bilo. Idemo u Petrovu.

Za trudnički tečaj najavili smo se dva tjedna prije (možda treba i ranije, ali kada sam zvala krajem 6. mj. rekli su da se tečajevi ne održavaju u srpnju i kolovozu pa neka zovem početkom rujna) na ovaj telefon 01 4604 646 (broj sam jedva pronašla pa ga zato ovdje pišem).

Tečaj košta 400 kn i plaća se prilikom dolaska na prvi termin tečaja na prijamnom šalteru pokraj ulaza u glavnoj zgradi. Prilikom toga ispunjava se formular sa imenom i prezimenom trudnice, njezinim OIB-om, imenom supruga/partnera koji ide na tečaj i brojem telefona. Tada se dobiva i odijelo za partnera koje će koristiti na porodu.

Tečaj se održava 3 tjedna i uključuje 8 dolazaka:
1. tjedan: utorak i srijeda
2. tjedan: ponedjeljak, utorak i srijeda
3. tjedan: ponedjeljak, utorak i srijeda


Termini su svaki put od 17.30-19.00
Tečaj se održava u predavaonici na 2. katu (ulaz bočno od glavne zgrade) i nemojte biti biseri kao i cijela naša grupa i penjati se stepenicama nego koristite lift jer 2. kat s prizemljem jer zapravo 3. kat i u predavaonici se još morate penjati do klupa pa bolje da štedite snagu, a ne da dobijete upalu mišića kao ja.  Pokraj predavaonice je i wc :)))
Tečaj u ovom terminu je polazilo 30 parova (toliko ih je bilo samo prvi dan, poslije su mnogi markirali :D

Predavaonica - slika s interneta

I
Za prvi termin tečaja predviđena su bila dva predavanja Intrauterini razvoj ploda i Antenatalna skrb koje su trebale održati dvije predavačice, međutim, jedna od njih nije bila nazočna pa je ova koja je bila prisutna oba predavanja skratila u jedno od pola sata. Radilo se zapravo o ppt u kojoj su prikazani obavezni pregledi kod ginekologa u trudnoći i što koji mora sadržavati (npr. mjerenje težine trudnice, mjerenje tlaka, proteina u urinu...). Predavačica, inače doktorica znanosti sa Medicinskog fakulteta bila je mlada i opuštena i otvorena za sva pitanja.



Prema suvremenim smjernicama, kliničkih pregleda u zdrave trudnice trebalo bi biti 12. Prvi pregled trebao bi biti s oko 8 tjedana, sljedeći s 12, 16, 20, 24, 28 tjedana te zatim s 31, 34, 36, 38, 39 i 40 tjedana. Od navršenih 40 tjedana trudnicu pregledavamo svaka 2 dana, a od navršenog 41 tjedna svaki dan. Svaki pregled uključuje pregled ultrazvukom. Pregledi se u prvom tromjesečju rade transvaginalnim putem, dok se oni u drugom i trećem tromjesečju obavljaju transabdominalnim putem (izvana).

Jesam li saznala nešto novo? Pa jesam, da pola stvari koje sam trebala napraviti do sada, moj ginekolog nije napravio: proteini u urinu prilikom svakog posjeta ginekologu, mjerenje nuhalnog nabora u 12. tj., anomaly scan u 20. tj.

Saznala sam još neke stvari, koje mi nisu bile nove, ali 100% su točne kada ih čuješ od doktora nego pročitaš na internetu. Npr.
- u Petrovoj svim trudnicama koje žele (i mogu, naravno) daju epiduralnu
- vrijeme za odlazak u rodilište je kada ili pukne vodenjak ili je učestalost trudova takva da u sat vremena se javljaju svakih 5 minuta i traju po 1 minutu
- nizak tlak u trudnoći nije štetan, ali visok (viši od 140/90) jest
- najranije kada dijete može preživjeti je ako se rodi u 22. tjednu
- prijevremeni porod je od 22. do 37. tjedna trudnoće, a od 38. tjedna na dalje kažemo da je u terminu



II
Porođajne operacije
- epiziotomija (urez međice, kada i kako se radi; u Petrovoj oko 40-60% poroda)
- carski rez (hitni i planiran, indikacije (kada se radi) i kako izgleda)
- vakuum ekstrakcija (začudilo me da se radi na tome da se sve češće koristi na svjetskoj razini)
- vađenje posteljice nakon rođenja djeteta (zaboravila sam stručni naziv; uglavnom radi se odmah na porodu, a ako ne izađe u roku 30 min nakon poroda rodilja se uspavljuje i ručno se odstranjuju zaostali dijelovi, u slučaju zaostale posteljice koju prati temperatura i krvarenje tijekom babinja radi se kiretaža.)
Za sve probleme tijekom babinja (6 tjedana nakon poroda) ne ide se kod svog ginekologa nego direktno u rodilište.

Predavanje je održao dr. Karlo Tomičić i bilo izuzetno zanimljivo jer je povezivao teoretski dio sa praksom odnosno njegovim iskustvom i iskustvom porodničara u Petrovoj, ali i u Hrvatskoj.
 
Predavanje pod nazivom Početak porođaja, porod i porođajna doba vodio je dr. Jozo Blajić i kao što sam naziv govori pričao je o porodu, kada treba krenuti u rodilište (u slučaju trudova, curenja plodne vode ili bilo kakvog krvarenja), kako izgleda prijem trudnice (uzima se anamneza trudnoće i izvan trudnoće, što je bitno naglasiti doktoru, pregled), savjet da svi pitaju epiduralnu (trudnicama koje je ne mogu ili ne žele primiti daju injekcije protiv bolova - točno je naveo kada koju), zašto se i kada daje drip, očekivanja i kako porod zaista izgleda i traje...

Porod se dijeli u 4 porođajna doba:
  • Prvo porođajno doba - traje oko 10 sati od otvaranje ušća do potpune otvorenosti od 10 cm, započinje trudovima ili curenjem plodne vode, trudnica dolazi u rodilište, može se kretati, treba pojačano unositi tekućinu, dobiva injekcije protiv bolova
  • Drugo porođajno doba - sam porod tj. istiskivanje djeteta (izgon), kao što je dr. naveo započinje kada bolovi iz svih ostalih dijelova (kukova, leđa...) krenu u rodnicu, traje do 2 sata.                                                                                                                                        Nakon što dijete izađe čiste se dišni putevi i presijeca se pupčana vrpca te se čeka jedna minuta prije nego li se dijete položi na majčine grudi tijekom koje se provodi Apgar test. Test se sastoji od pet područja koja se ocjenjuju bodovima 0, 1 i 2.  Isti test se ponavlja 5 minuta nakon prvog. Maksimalan broj bodova 10/10 dobiva dijete kod kojeg su svih 5 područja savršeno razvijena i funkcionalna. Ocjenjuje se boja kože, srčani ritam, refleks na podražaj, mišićni tonus i disanje. Ocjena između 8 i 10 bodova smatra se normom i dobije je većina djece.
  • Treće porođajno doba -  istiskivanje posteljice i ovoja (30-60 min)
  • Četvrto porođajno doba - rani oporavak koji započinje izlaskom posteljice tijekom kojeg dolazi do smirivanja krvarenja, šiva se međica, prati se opće stanje rodilje, traje 2h
Poslije predavanja dr. Blajić je proveo kroz rađaone pet parova među kojima smo bili i mi.  Vidjeli smo prijamnu ambulantu, sobu za promatranje trudnica, rađaone, sobu za rodilje carskim rezom i sobu sa novorođečati :)))) Iznenadila sam se kako izgleda sve lijepo, čisto i malo... omogućuje puno više privatnosti nego što sam očekivala (hint na ambulantu gdje je uz osoblje stalo 10 studenata za vrijeme punkcije jajnih stanica).



Da se ovaj post ne bi jakooo odužio, o ostalim terminima tečajeva 
pisat ću u drugom dijelu ovog posta, kada tečaj završi.

Jeste li vi išli na trudnički tečaj? 
Kakva su vaša iskustva? 
Da li ste bili zadovoljni predavanjima?

Moje iskustvo je za sada jako pozitivno. Iako sam dosta toga znala, punooo toga sam naučila jer tečaj nije samo šturo nabrajanje činjenica već rekla bih 30% činjenica i 70% kako to u stvarnosti izgleda odnosno primjeri iz prakse. I uz sve to dobiva se prilika pitati pitanja koja vas zanimaju stručnjake. Mislim bi svakoj trudnici dobrodošao trudnički tečaj i da je žalosno da ljudi idu na te tečajeve samo kako bi zadovoljili uvjet da partner prisustvuje porodu, a ne da se saznaju činjenice i raspitaju se o svemu što ih muči. Radije se raspituju kod ostalih majki i trudnica zbog čega nastaje zbrka u glavi jer nismo svi isti i liječnici ne mogu i ne liječe sve po istoj špranci.








četvrtak, 15. rujna 2016.

Novigrad na Dobri

Pošto zbog trudnoće ne mogu putovati, a u arhivi imam puno sličica sa izleta i putovanja na kojima sam bila prije nego sam pokrenula ovaj blog došla sam na ideju da u sljedećih nekoliko mjeseci pišem postove upravo o tome. Nadam se da vam se ideja sviđa :)

Nedaleko Karlovca, u općini Netretić, u bajkovitom krajoliku šumovitih i zelenih brežuljaka iznad rijeke Dobre, izdižu se ruševine nekad značajnog starog grada Novigrada.




Stari grad Novigrad sagrađen je navodno 1193., a najkasnije u 15. st. došao je u posjed krčkih knezova Frankopana. U njihovom je vlasništvu do urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. protiv Habsburške monarhije. Novigrad na Dobri bio je i jedno od sjedišta urote. Kasnije je izmijenio mnoge vlasnike dok ga 1944. nisu spalili partizani. Od tada je prepušten propadanju sve do početka obnove 1999.




Stari kameni most na rijeci Dobri  sagrađen je u 18. st. na mjestu drvenog mosta kada je preko njega prelazila Karolinška cesta i jedan je od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj.




 Unutrašnje dvorište


 Obnovljena južna kula s vidikovcem



 Pogled iz kule na dolinu Dobre i stari most


Jeste li ikada bili u Novigradu na Dobri? Ako niste svakako preporučujem :)