srijeda, 15. lipnja 2016.

Uređenje balkona

Ove godine konačno sam došla do toga da imam svoj balkon i da ga uredim po svoj ukusu. Doduše, pošto sam podstanar neke stvari na balkonu morala sam zadržati, kao što je nazovimo je komoda na koju sam smjestila cvijeće i mali stolić s druge strane.


Balkon prije preuređenja



Poslije preuređenja





Što sam sve napravila?
  • izblijedjelu cvjetnu podlogu na komodi i malom stolu zamijenila sam novom koja je zapravo plastični stolnjak što mi je osim dekoracije bilo važno da ne propušta prilikom zalijevanja cvijeća
  • biljke i cvijeće su donacija mojih roditelja koji imaju veliko dvorište pa sam velikodušno prihvatila njihovu donaciju. Cvijeće su mahom ljetnice koje se mogu kupiti za nekoliko kn, a zelene biljke su zapravo začini - ružmarin, kadulja, matičnjak, menta i bosiljak koje ujedno koristim i prilikom pripremanja jela.
  • kako ne bi sve izgledalo jednolično kupila sam različite posude za cvijeće (metalne i bež su iz Ikee, a bež sam dodatno ukrasila dekupažom), a ispod njih malene drvene panjeve različite veličine koje su iz obiteljske šume u Istri.
  • zidove sam ukrasila leptirima s aliexpressa i fenjerom iz Ikee
  • ležaljka i jastučić su iz Jyska (inače za ovu ležaljku sve preporuke jer istu takvu već 4 godine imam kod roditelja i nepoderiva je, a cijena je stvarno pristupačna).



Navečer



Pogled s ulice


Razmišljala sam još o dodavanju solarni svjetiljki u obliku štapova ili visećih pelargonija, ali zaključila sam da ne želim pretjerivati. Ovako mi je baš taman. Nadam se da se i vama sviđa.

subota, 11. lipnja 2016.

Otočec

Kao što sam najavila u prethodnom postu, subotnja skitnja nije završila na Mrežnici već se nastavila u Sloveniji. U blizini Novog Mesta, čije smo razgledavanje ovog puta preskočili, nalazi se naselje Otočec, a u njemu istoimeni dvorac koji je izgrađen na malenom otočiću na rijeci Krki.

 


Otočec okružuje park šuma nastala na prijelazu 18. u 19. st. koja obiluje autohtonim drvećima kao što su crna joha, bijela vrba i crna topola. Svojevrsna atrakcija Otočca su bijeli labudovi, koji tamo prebivaju od 1968. godine i danas ih je oko 50. 











 Ne zna se tko je i kada sagradio dvorac koji se prvi put spominje 1252. zbog čega se niti  ne zna njegova prvotna namjena. Dvorac se najprije nalazio na desnoj obali Krke, ali je jedan od njegovih vlasnika dao otkopati dio zemljišta kako bi zbog bolje sigurnosti dvorac bio okružen vodom. 




 
Dvorac je najprije pripadao obitelji Otočanov, zatim je bio u rukama Vilandera pa knezova Lenkoviča čiji je najpoznatiji član bio Jurij Lenkovič, koji je u 16. st. bio upravitelj Kranjske. Zatim je dvorac prešao u vlasništvo obitelji Dovoloec koja ga je nakon toga prodala Wolfu Jakobu Solncu. Posljednji vlasnik dvorca bio je grof Margheri.




Početkom Drugog svjetskog rata dvorac su zauzeli Talijani koji su ga koristili kao utvrdu. Godine 1942. su ga oslobodili partizani, ali su pri tom dvorac i njegovi mostovi stradali u požaru.  Zbog toga se 1952. godine pristupilo njegovoj temeljitoj obnovi u duhu gotike i renesanse koja je trajala sve do 1960. od kada je dvorac je u upotrebi kao hotel Grad Otočec.



četvrtak, 9. lipnja 2016.

Mrežnica

28. svibnja 2016.

Dragi i ja ustajemo se u 5 sati jer nismo mogli spavati. Pada ideja da iskoristimo to što smo rano probudili da nekamo odemo. Odluka pada negdje u prirodu. I tako smo krenuli mi za Karlovac, rekoh od 4 rijeke jednu ćemo naći da malo stanemo i uživamo.

1. Mrežnica, Donji Zvečaj, 7:00 h
Neopisivo dobar osjećaj jutarnje svježine, rose i potpune tišine.






2. Krećemo dalje jer tu nije baš bilo mjesta za opuštanje.
Mrežnica, Belavići, unutar kampa Slapić, 7:30
Ljudi se polako bude, a mi u tišini tražimo prilaze Mrežnici. 









3. Mrežnica, Belavići, pokraj kampa, pogled na Most hrvatskih branitelja, napokon odmor na travi i uživanje u divnoj prirodi




Naše skitnje te subote nisu ovdje završile. 
Gdje nas je znatiželja dalje odvela čitajte u sljedećem postu <3