nedjelja, 22. svibnja 2016.

31 post of get to know me challenge #5

Random facts about me 
2. dio 



1.   Imam svoje mišljenje o apsolutno svemu, ali s godinama sam odlučila da ga neću dijeliti sa svakime.


2.    Redovito se rasplačem na pjesme Tomislava Ivčića kad ih slučajno čujem jer me podsjećaju na djetinjstvo.



3.     Obožavam neobične stvari, nekonvencionalne, atipične,  van okvira...  i mišljenje koje ne podilazi da zadovolji društvene norme.
 


4.       Cijenim iskrenost prije svega. Mrzim zavlačenja i osobe koje se ne žele zamjeriti nikome.

 
5.       Da sam 15 godina mlađa obojala bih kosu u plavo.

Fun fact: u 8.r. pofarbala mi frizerka 1 pramen u plavo, ali nakon prvog pranja postao je sivo zeleni :D

6.       Jednom sam 9 puta zaredom bacila kocku na šesticu :D


7.       Postoje samo 3 namirnice koja nikada ne bih (opet) jela – jetra,  školjke i tartufi.



8.     Svaki put kad uđem u trgovinu i čujem s vrata prodavačicu kako kaže Izvolite! Kako vam mogu pomoći? 


imam cijeli dijalog zamišljen u glavi koji započinje s Nemoš ti meni pomoć i da hoćeš...



9.       Volim držati na dlanu i pričati s puževima iz vrta.

Izvor
 
10.   Imam osjetljiv njuh. Događaje često pamtim po mirisu koji je tada dominirao. S druge strane od mirisa aromatiziranih papirnatih maramica često dobijem mučninu, osobito rano ujutro.


11.   Ne volim miris tla nakon kiše.


12.   Ljepotu životinja ne određujem prema boji njihovog krzna nego prema karakteru. Nikada ne bih udomila životinju određene boje ili pasmine samo zato jer je fizički privlačna. Tome u prilog govori da mi je najdraži ljubimac bio slijep i gluh mačak kojemu je nedostajala dlaka na većem dijelu tijela i uho. 


 
13.  Imam neku svoju logiku da je život prekratak da bih dvaput išla na isto mjesto, kupila isti parfem, čitala istu knjigu, gledala isti film... ali dogodi se koja iznimka s vremena na vrijeme



14.   Nikada nisam bila od onih Volim sve što vole mladi... Uvijek sam znala reći što točno volim, a što ne i većinom se to nije poklapalo s ukusom vršnjaka.



15.   Gotovo uvijek kada se smijem teku mi suze.




 Imamo li ovoga puta nešto zajedničko?

utorak, 10. svibnja 2016.

31 post of get to know me challenge #4


Random facts about me 
1. dio

 1.       Volim tišinu. Toliko da ne mogu spavati bez čepića za uši, ali i kad se ujutro probudim znam ih još sat-dva pustiti da uživam u miru.




2.       Jedem juhu bez tjestenine i sve salate bez soli, ulja i octa (znači, samo povrće).




3.       Obožavam aute i vjerojatno o njima znam više od prosječne žene.
4.       Ali... iako vozačku imam već 14 godina, ne vozim.

 

5.       Smatram da bi nenajavljene goste trebalo zakonom zabraniti!
6.       Igranje pc, fb i ikakvih video igrica nimalo me ne zanima.




7.       Ne volim sport – gledati ni prakticirati. Ali obožavam boks... bez problema bih se probudila usred noći da gledam direktan prijenos meča Vladimira Klička. I nije do njegova izgleda, vjerujte mi.



8.       Čitam isključivo knjige hrvatskih autora. 



9.      Nikada nisam popila tursku kavu ni pušila cigarete. Obožavam Nescafe. Uhvati me mučnina kada netko prođe ulicom pušeći, a ja u stanu imam otvoren prozor.



10.   Ne nosim nakit. A nekada sam nosila tonu... U srednjoj školi nosila sam po 3 ogrlice, desetak narukvica i prstenje na svakom prstu. Sada ni vjenčani prsten.



11.   Ne gledam TV od 2009. godine. TV uključim samo kada s M. gledam filmove jer ima veliki ekran. M. inače gleda TV program i imamo pretplatu na kabelsku, ali mene to uopće ne zanima. Čak nikada nisam otkad imamo kabelsku uključila tv da prešaltam po kanalima.

 

12.   Najdraže boje su mi petrolej plava i smaragdno zelena.


13.   Do svoje 25. godine pamtila sam sve, bitno i nebitno, apsolutno sve. I očito se jednog random dana spremnik informacija napunio i počela sam ne pamtiti više i zaboravljati čak i važne stvari. Već godinama dr. ne mogu otkriti što je tome uzrok. Zbog toga često odajem dojam zbunjole.



14.   Ne volim nositi torbu. Zimi sve potrpam u džepove, a  ljeti u M. torbu. Mislim da bih izludila da imam dvije i da moram prebacivati stvari. Zato jednom godišnje kupujem jednu koja će pristajati bojom i oblikom svim kombinacijama odjeće i svim prilikama. Funny story, koliko ne volim nositi torbe, ali i stvari koje inače ljudi nose u torbama govori i to da sam nedavno tek nakon tjedan dana primijetila da sam izgubila novčanik sa svim dokumentima. Jep, toliko često ga upotrebljavam.




15.   Osoba sam koja često koristi riječi hvala, molim, oprosti, može, super, bravo.


Hvala na pažnji. 
Imamo li štogod zajedničko?



četvrtak, 5. svibnja 2016.

31 post of get to know me challenge #3

Najbolji savjet kojeg sam ikada dobila
glasio je ovako:
Nije svaki dan rođendan! 

Hmm, da... Na prvu bez konteksta zvučalo bi doista kao nešto pesimistično, nešto što te spušta na zemlju, ali nije. To je savjet koji mi je otvorio oči.

Naime, imam dijabetes. I unatoč tome jela sam velike količine slatkoga iako sam znala da je to pogubno za mene. Priznajem, bila sam ovisna o slatkome. Toliko da dan nije mogao proći bez čokolade ili pola kutije keksa. To je bilo jače od mene. Polako sam se ubijala otrovom kojim sam sama svjesno unosila.



I onda došao je dan kada sam otišla na pregled kod endokrinologinje. Znala sam da su mi nalazi očajni, ali i da mi dr. neće ništa reći nego mi vjerojatno povećati dozu lijekova i zakazati kontrolu za godinu dana kao što je i inače činila. Mislila sam kako sam još godinu dana sigurna od suočavanja same sa sobom. No, kako sam se prevarila.

Naime, moje dr. nije bilo i u ambulanti dočekala me njena zamjena. Ta divna jednostavna žena koju godinu starija od mene pitala me što činim da mi bude bolje, zašto to činim, da li znam da mi tablete neće pomoći ako ja svojom prehranom radim kontru... rekla je da će doći trenutak kada se tablete više ne budu mogle boriti protiv mene. 

Rekla je... ne branim ti slatko, ali nemoj ga jesti svaki dan. Nije svaki dan rođendan pa da se najedeš kao da ne postoji sutra.



I to je bilo to. Taj prijelomni trenutak u mojoj glavi. Od tada ne mijenjajuću ništa u svojoj prehrani, osim što sam iz svoje prehrane izbacila proizvode koji sadrže šećer izgubila sam 7 kg. Nije bilo uobičajenih kriza kao u mnogobrojnim pokušajima do tada. Jednostavno to je bilo to.



Mislila sam da će nedostatak šećera utjecati na moje raspoloženje i energiju, tj. da ću kako uvijek do sada kad mi bude nedostajalo nešto slatko postati nervozna i bezvoljna. Međutim, dogodilo se baš suprotno. Nikada nisam bila tako puna energije i životnog elana.



Sjećate li se vi nekog savjeta koji je jako utjecao na vas?


srijeda, 4. svibnja 2016.

Bebuška

Cure rođene krajem 70-ih i 80-ih prepoznajete li bebu ćelavicu? 
Jeste li je i vi imale? 

 


Baš me uhvatila nostalgija kada sam slučajno naišla na nju na internetu. Mislim da je moja još negdje sačuvana na nekom tavanu. Sjećam se da sam joj često mijenjala imena pa je tako u početku bila Jurek, a pri kraju našeg druženja zvala se Zvjezdana. Mijenjala je spol ovisno o prilici i odjeći koju sam na nju stavila.



Prvi susret s ovom bebom bio je u posjetu kod rođakinje kad sam imala 4 godine. Jedva sam se od nje rastala kada smo se trebali vratiti kući što nije bilo uobičajeno za mene. Dakle, ljubav na prvi pogled. Ubrzo dobila sam svoju (istu) bebu i nazvala je istim imenom - pogađate Jurek :D 

Nosila sam ga svugdje pa tako pamtim da je Jurek bio sa mnom na pregledu kod okulista. Medicinska sestra koja još uvijek tamo radi pitala me da li je i on pacijent na što sam u čudu rekla Neee, to nije prava beba nego lutka! Ona je na to rekla da ne vjeruje i pitala me ako ga ipak može uzeti na pregled dok sam ja kod doktora Ooo-ooo :))) Vratila ga je s povezom preko oka. Ajme, sreće i veselja dok smo skupa liječili dalekovidnost i skupa dolazili na vježbe i mijenjanja poveza :))))


 *Fotke su preuzete s interneta.

utorak, 3. svibnja 2016.

1. blogorođendan

Dragi moji, dugo me nije bilo na blogu. Skoro pa mjesec dana. Svašta se toga izdogađalo u tom razdoblju. Prekjučer je bio 1. rođendan ovoga bloga i veseli me što svakim danom ima sve više čitatelja. Iskoristila bih ovu priliku i zahvalila svima koji su ovih godinu dana bili uz ovaj mene, a pogotovo onima koji komentiraju.  




Malo se i putovalo pa će o tome biti riječ u sljedećim postovima. Najvažnije od svega da smo se dragi i ja preselili u veći stan. Iz 36 u 58 m2. Već duže vrijeme tražili smo veći stan, a kada nam se poklopilo da ga nađemo u istoj zgradi, na istom katu i za istu stanarinu nitko sretniji od nas. 



Ovaj stan ima i balkon što sam dugooo željela jer sam ipak dijete sa sela koje je većinu života provelo u kući s dvorištem. Za balkon imam velike planove, ali ništa o tome dok sve ne bude gotovo. Uglavnom, baš sam happy :)